ReciPeci popularan je zbog jednostavnih uputa koje može slijediti svaki početnik ali i zanimljivih priča koje prethode baš svakom receptu. Uoči gostovanja na našoj tržnici, Sandra otkriva kako je ljubav prema kuhanju i pisanju pretvorila u hobi koji je prerastao u ozbiljan posao, zašto joj je Varaždin u srcu te bez čega nikad ne odlazi s varaždinskoga placa.
Plac: Želimo vam dobrodošlicu na varaždinski plac. Veselimo se druženju kao i ukusnoj zimnici koju ćete nam pripremiti. Za uvod, recite nam više o sebi, što vas najviše određuje i inspirira?
Sandra G.: Razveselio me vaš poziv, posebice što sam za Varaždin, ÄŒakovec i ovaj dio Hrvatske posebno vezana. Naime, rođena sam u Vukovaru 1975. g. gdje sam odrasla i živjela sve do ratne 1991. godine, nakon čega sam kao i većina naših sugrađana morala otići u progonstvo. Naša je obitelj izabrala da to bude Međimurje, mali gradić ÄŒakovec. Iz toga kraja potiče moja baka, pa nam se u tim strašnim danima nakon pada grada i preživljena tri mjeseca podruma, činilo spasonosnijim doći u kraj u kojem imaš nekoga svoga. Nepotrebno je spominjati koliko su prognanički dani bili teški. Svi smo mi Vukovarci prošli svoju golgotu, a meni je sa tih 16 godina koliko sam tada imala to prognaništvo bilo možda i strašnije od sva tri ratna vukovarska mjeseca. Najviše je boljela činjenica da ne možeš promijeniti ništa, da se ne možeš vratiti i da te je netko potpuno nedužnog otjerao sa rodne grude, sa Dunava…Ehhh da, s Dunava…ja sam inače duboko uvjerena da je upravo Dunav okosnica svega, da je baš On taj koji je utjecao na to da se opet vratim u svoj grad, taj miris koji širi nosnice i puni srce nešto je što se može osjetiti samo ako istinski voliš svoj grad. I dobro je rekao Pavličić da se iz Vukovara ne može otići. Možeš pokušati, možeš izmisliti razloge da ga mrziš, ali ćeš mu se uvijek vraćati. Uvijek.
Danas sam ponosna majka troje djece i sretna supruga meni najdivnijeg čovjeka na svijetu koji mi je oduvijek najveća životna podrška.
Plac: I za Varaždin vas vežu brojne uspomene, kao i za našu tržnicu…
Sandra G.: Ne postoji puno gradova za koje mogu reći da ih volim. Da, u mnogima sam bila, kroz mnoge prošla, vidjela svašta lijepoga, doživjela svašta lijepoga, ali samo oni gradovi koji ti se zavuku pod kožu se vole. Vukovar je definitivno No.1 na toj mojoj listi i tu nema dileme. No odmah iza njega je Varaždin. Mislim da sam ga zavoljela na prvu, na prvi izlazak iz vlaka kada dođoh na upis na Fakultet Organizacije i informatike te davne 1993. godine. Znate onaj osjećaj, kada vam se čini da ste na nekom mjestu već jednom bili, da ste udisali isti zrak, mirisali isti miris friško oprane ceste, slušali istu zvonjavu sa starih crkvenih zvonika… nešto kao dejavu…e, to se meni dogodilo s Varaždinom. Zavoljela sam ga na prvu, jer bio mi je tako prijeko potrebna utjeha u onoj groznoj poslijeratnoj patnji za Vukovarom, podsjećao me na Vukovar tom svojom starom baroknom jezgrom, mirisima, bojama, zvukovima, imao je dušu…baš kao i moj Vukovar. I ta ljubav prema Varaždinu traje i danas. Kad god imam priliku doći u sjeverni dio Lijepe naše, ne propuštam doći u Varaždin, prošetati njegovim ulicama, sjesti na koju terasu, popiti kavu, pojesti dobar varaždinski klipič i napuniti baterije do sljedećeg puta.
A varaždinska tržnica me naprosto oduševljava. Tržnica je baš kao i sam Varaždin – ima dušu! Teško mi je reći što je tu najljepše, no definitivno mi se sviđa sam koncept tržnice, činjenica da na jednom mjestu možeš obaviti kompletan shopping bez potrebe odlaska u bilo koji tržni centar. Sve je tu, od mesa, mliječnih proizvoda do stvarno širokog asortimana svježeg voća i povrća. I cvijeća! Uvijek si na varaždinskom placu kupim bar jedan buketić cvijeća, onog poljskog šarenog što se može osušiti i često mi je baš to cvijeće detalj na fotografijama hrane koje objavljujem. No ono što me stvarno svaki put ovdje oduševi je to koliko su ljudi ljubazni i pozitivni. S varaždinskog placa ne možeš otići loše volje!
Plac: Kada ste se odlučili na pisanje bloga i što vas je potaknulo?
Sandra G.: ReciPeci je nastao prije 8 godina. Kuhati sam voljela oduvijek, pisati još više pa se sve nekako poklopilo. Shvatila sam brzo da imam dobar feedback od čitatelja što je bio odličan vjetar u leđa na početku. Ljudi su brzo prepoznali tu iskrenost i želju da im nesebično pomognem oko kuhanja kroz svoje iskustvo. Svaki moj recept ima uvodnu priču koja objašnjava jelo koje sam pripremila i što to meni znači. Trudim se također u svakom receptu biti što detaljnija i iskrenija u vezi namirnica i postupaka, pa tako nikad ne objavljujem nešto što nisam najprije sama isprobala. Inspiraciju i ideje za nova jela pronalazim u velikom broju tiskanih kuharica koje posjedujem, bakinoj kuharici, časopisima, na internetu, a dobar dio njih izmislimo klinci i ja, onako, kako nam dođe 🙂
Plac: Kako su izgledali počeci, a što sve blog nudi danas?
Sandra G.: Iako se cijela priča zavrtjela kao hobi, od početka sam imala dobar osjećaj u vezi toga da će ReciPeci jednog dana izrasti u nešto puno veće od običnog bloga. Na neki sam način imala viziju kako želim da to bude. Malo po malo, ReciPeci sam dovela do toga da postane jedna od najčitanijih kulinarskih internet stranica u Hrvatskoj i posao koji je pokrenuo vlastiti obrt. Neprestano se prilagođavamo trendovima te trudimo čitateljima uvijek biti što zanimljiviji i ponuditi im baš onaj sadržaj koji žele vidjeti i pročitati.
Surađujem sa vrhunskim brandovima i klijentima kroz različite kampanje, ambasador sam Coca-Cole u kampanji Coke &meals već treću godinu za redom pa često priređujemo različita događanja i radionice kako bismo ljude podsjetili na važnost zajedničkog objedovanja. Prisutni smo također na različitim manifestacijama i događanjima kao što je Food Film Festival na Zrinjevcu, špancirfest u Varaždinu i dr.
Od nedavno smo pokrenuli i ReciPeci Youtube kanal gdje objavljujem videorecepte, nešto kao male 10-15 minutne emisije i odaziv pratitelja je fantastičan. Recimo samo da je u 4 mjeseca nakon objave moj najpopularniji recept ‘15-minutni kolač sa bananama’ prikupio 370 000 pregleda! Napominjem također da i ovu Lovačku salatu koju ćemo pripremati na placu možete pronaći na ReciPeci Youtube kanalu te da i taj video ima izvrsnu gledanost od 78 000 pregleda dosada.
Danas sam sretna žena jer sam uspjela spojiti ono što volim i posao, i to je divno. Kuhinja je kod nas doista srce doma i oduvijek se trudim da to tako bude jer, djeca su u biti naše refleksije. I ako od malih nogu počnu upijati takve obrasce ponašanja, puno će im lakše biti kasnije u životu i sami će nastaviti s tom tradicijom okupljanja oko obiteljskog stola.
Plac: Za naše druženje na danu zimnice 1. rujna odabrali ste pripremiti lovačku salatu. Zašto baš nju?
Sandra G.: Zašto lovačka salata? Pa zato kako bih vam u ove krajeve donijela mirise i okuse Srijema i Slavonije. To je jedna tradicionalna zimnica koja se priprema kod nas u Vukovaru. Volim reći da je to ustvari ‘zimnica iz zimnice’ zato što se radi na način da se paprika i mrkvica kuhaju u već skuhanom soku od rajčice 😉
Lovačka salata je idealna za poslužiti uz kakvo mesno pečenje, a odlično paše i u bezmesnoj varijanti kao preljev za tjesteninu. Pitate se zašto je lovačka? Pa zato što se za lovce veže ta jedna paradigma kako oni vole ljutu i žestoku hranu, pa ćete tako u literaturi često naići na razne lovačke gulaše, paprikaše i sl., a svi odreda će biti začinjeni kakvi ljutilom, bilo da se radi o papru ili ljutoj papričici. No, kako ni lovci nisu baš svi isti pa vjerojatno postoje i oni koji baš i ne vole ljuto, tako se i ova lovačka salata može napraviti u blagoj varijanti bez dodatka ljutih papričica, kako vam srcu drago. U svakom slučaju, lovačka salata je nešto što jednostavno morate probati napraviti već u ovoj sezoni izrade zimnice, jer mrkvice ima uvijek, paprike se sada može naći po pristojnoj cijeni, a salata je toliko jednostavna za pripremu i toliko fina da ćete čak i ako niste neki stručnjak od zimnice uspjeti pripremiti ju po ovom receptu.